* TRN *

Dobrodošli na *TRN*


11.04.2011.

Nakon mnogo vremena...

Evo sjetih se bloga... Čovjek se zavuče u svakodnevnicu i plaši se izaći - a blog mi, na sreću ili žalost, nije svakodnevnica. Svašta se izdogađalo, izletio mi je papagaj nakon deset godina druženja, učila sam sve i svašta, putovala... ipak, voljela bih spomenuti nešto što sam intuitivno iz iskustva oduvijek intuitivno zaključivala, bez učenja, a što se učenjem samo potvrdilo kao istinito - nacije su zlo. Sam pojam nacije je donio ništa osim zla. I nismo mi ex-Jugoslaveni jedini koji smo to iskusili, dobar primjer je i Kipar. Separatizam je međutim nastao kao posljedica nezadovoljstva potčinjenih u monarhijama. Osvajači nisu doživljavali sve osvojene narode jednako prioritetnima i jednakima onom narodu iz kojeg oni dolaze  i centralizacija je ostavljala određena mjesta zaboravljenima, nacionalizam je uspio lažno zadovoljiti (zamazati oči) brige o lokalnim interesima i to opet samo za svoj narod. Dok god se držimo "naših" i "njihovih" - napretka nema. Nažalost, ja nemam nadu da će ikada biti bolje i da će ljudi zaboraviti svoju naciju. Naravno pametni hoće, ali to nije većina. EU može pomoći da ljudi počnu razmišljati zdravo - međutim u kojoj mjeri i do kada?

03.05.2010.

PTPC u svojoj historiji NIKAD, PA NI TAD objektivan medij

PTPC, za razliku od većine TV medija u BiH, nije čak nijednom uspio da se otrgne politizaciji, nacionalizaciji i lažima u svom izvještavanju. Nastala u ratnim uslovima, ta televizija se i danas ponaša kao i usred rata. Njihova uređivačka politika se nije mijenjala, ali to se može smatrati prvenstveno njihovim neuspjehom i neprofesionalizmom. Slučaj "Dobrovoljačka" potvrdio je ovo stanje. Za razliku od ostalih medija koji su se trudili da ne huškaju držeći se činjenica, PTPC ne samo da se nije držao činjenica (jer to nije u korist genocidne tvorevine Republike Srpske) nego su za razliku od svih drugih medija objavili da današnji skup armije BiH nije bio najavljen te da je policija morala da štiti srpsku grupu koja je išla u spomen svojih žrtava. Na žalost njihove neobjektivne i neprofesionalne TV kuće, moranje bi podrazumijevalo da su pripadnici armije BiH pokušali nasrnuti na grupu, a pošto to nije slučaj - radilo se samo o neophodnoj predostrožnosti. Navode kako su kod nas bile paravojne formacije koje su ilegalno i hinjski iz prikrajka čekale da napadnu JNA vojsku - naravno da su paravojni zato što nisu oni ti koji su planirali okupaciju tuđe države, npr. Srbije, nego se bosanska vojska stvarala u žurbi nakon što smo neočekivano i hinjski napadnuti; i naravno da su čekali da napadnu, to je samo izraz izuzetne sposobnosti odbrane, da nisu možda trebali da ih zagrle i da kažu - molim Vas ubijte nas? Ovo je samo jedan od milion slučajeva kad je PTPC koristio govor mržnje, huškanje, politizaciju i laži. Pitanje je samo - do kad dopustiti bilo kom mediju da objavljuje laži kao činjenice?

Moja pitanja o samom slučaju "Dobrovoljačka"

Zašto su se bosanski pravoslavci tek sad, 18 godina nakon događaja, sjetili tih svojih "žrtava" iz Dobrovoljačke?
Zašto ne znaju čak ni broj poginulih niti su se potrudili da saznaju, a kao ti poginuli su im bitni?
Zašto su tako neuvjerljivi kad plaču, trebali su poslati nekog ko dobro glumi žalost?

03.05.2010.

Navijački neredi - moj, lični stav - veoma kratko i grubo, kako grubijani i zaslužuju

Divljanje navijača na nogometnim utakmicama se stalno povećava. Šta raditi sa pomahnitalim budalama?

Premalo je zatvora za divljake. Divljaci umom nisu ljudski rod, majmuni su više ljudi od većine nogometnih navijača, nogometni navijači su nažalost bez obzira na to smatrani ljudskim bićima. Kako ih učiniti ljudskim bićima i da li je to uzaludan trud, treba li odustati od njih i oduzeti im pravo da se druže i žive sa normalnim ljudima?

31.01.2010.

Roger Federer pobjednik Australian Opena 2010

Kada bismo pogledali samo rezultat pomislili bi da je to bio jedan komotan i lagan meč za Fedexa, ali kao što svi znamo ljudi nisu mašine tako da je i tzv.Fedex malo pred kraj bio popustio u igri, vjerovatno malo zatajenje koncentracije... u trećem setu Murray je imao dva break-a prednosti i ipak je dopustio da ga Fedex prestigne i pobijedi taj set, s čim i čitav meč. Treći set je imao i jedan iscrpan tie-break koji je dugo držao gledatelje u neizvjesnosti i stvarao agoniju, naročito u loži Murrayevih suradnika, rodbine i prijatelja s obzirom da je Murray imao više od jedne prilike da dobije taj set a ipak ga je izgubio.

Od Murraya se već godinu dana mnogo očekuje, pa i više nego što je realno. Razlog za to je naravno između ostalog i engleski imperijalistički mentalitet zbog kog se nameće ideja nove spoznaje o Andyjevim sposobnostima. Ali dobro, ljudi se nadaju optimalnom, to je prirodno.
Ipak kad sam vidjela da su u Virtua Tennisu (PC igrica) na tabeli stavili Andy Murray-a kao prvog nosioca a Federera negdje na osmo mjesto... to je zaista drskost.

Izraz na licu Andyja govori sve o tome koliko mu je ovaj meč značio. Čak je pustio suzu na ceremoniji dodjele nagrada, pri čemu je rekao (parafraziram) kako umije plakati poput Rogera ali bi volio da zna i igrati kao on. Roger je pokazao impresivnu mentalnu snagu u ovom meču tipičnu za njegovog velikog rivala Nadala koji se također kao feniks uspije podići iz situacija u kojima bi mnogi drugi igrači moralno posustali zbog zaostatka u bodovima. Tako je bilo sa Federerom u trećem setu, svaki čovjek bi od njega mogao učiti šta je neposustajanje, vjera,samopouzdanje i upornost. To kažem ja, koja čak i nisam obožavateljka Rogera Federera, jer budala je onaj ko ne umije biti dovoljno neutralan da može cijeniti nečiji očit kvalitet.

Slika koju sam iskombinovala od četiri slike koje sam napravila s tv-a je nažalost mala jer ovaj blog prima samo slike veličine 100KB što je prava šteta. To je zaista premalo.
Na slici u lijevom donjem uglu se vidi loža Andy Murraya, razočarani izrazi nakon velike greške hehehe

REZULTAT: 6:3 6:4 7:6 za Fedexa

31.01.2010.

Hehehe

Moram dodati još jedan momenat koji sam uhvatila s tv-a Animal Planet...
tigrovi su zaista fenomenalni - fotogenična bića

31.01.2010.

Man Is The Boss

Gledala sam maloprije emisiju na Animal Planet na koje sve načine ljudi muče životinje.

Držati jednu zvjerku poput tigra u kavezu, njegov divlji ritam obuzdavati u mračnim podrumima... koja je poenta? Da pokažemo da to možemo? Da smo mi veće zvjerke? Pa pokazali smo to i pokazujemo svaki dan...

Niko od nas nije savršen, ali ako ne želimo praznom retorikom pravdati svoje greške, najmanje što možemo je da pokušamo koristiti naš mentalni potencijal kako bismo postali bolji ljudi sebi i drugim živim bićima - dovoljno je samo da razmišljamo .


(EXCLUSIVE - slika koju sam napravila s tv prenosnika dok sam gledala emisiju hehehe - dobro je ispalo)

27.01.2010.

*****Đoković headcase*****

[10] J Tsonga (FRA) d [3] N Djokovic (SRB) 76(8) 67(5) 16 63 61


  Đoković je izgubio od Tsonge u četvrtfinalu teniskog Australian Open turnira.
Tsonga (trenutno najbolji i najpopularniji francuski teniser) je uvijek znao pružiti dobru partiju, ali ovaj put je bilo više nego očito da je razlog gubitka u samom Đokoviću. Pratim Novakovu igru otkako je prvi put pobijedio Federera i znam koliko je talentovan taj živahni mladić. Ipak, na terenu često nije živahan i samouvjeren kao što bi mu njegove predispozicije trebale dozvoliti. Naravno, ima briljantnih trenutaka u kojima pokaže svu raskoš svoga dara i inteligencije, ali većinom nažalost preovladava mučenički izraz na njegovom licu. Postao je već odavno meta ismijavanja zbog svojih bolesti, medicinskih time-outa... ja ne želim sudjelovati u skepticizmu vezanom za njegove bolesti iz prostog razloga što ne mogu znati kako se on osjeća i ne želim suditi, ipak sve djeluje pomalo psihosomatski. Za razliku od ponekih bezosjećajnih ljudi koji vole biti strogi u svojim kritikama i očekivati savršenstvo, ja poštujem čovječiju nesavršenost i slabost. Moguće je da Đoković stvarno ima neke tjelesne probleme ali ipak ima tu definitivno i mentalnih blokada. Kako god bilo, na tome treba raditi, a meni se čini da on na tome još uvijek ne radi. Ja ne mogu ni zamisliti kako bih da sam na njegovom mjestu jer samo sjedim kod kuće i pametujem, ali jedno je sigurno - poradila bih da izgubim taj mučenički izraz pa kud puklo da puklo. Nije problem pokazati svoja osjećanja i kad nije sve najbolje - to je pozitivno činiti, ali on se ne osjeća tako džaba, djeluje da on sebe često doživljava kao mučenika a to je već problem. Nije dovoljno razviti samo šampionsko tijelo, treba razviti i šampionske nerve. Đoković je uvijek govorio da je mentalna snaga njegova jača strana - ponekad i jeste, ali to je sve rjeđe. Također je jasno da često jeftino gubi poene - to je čini mi se dio mladalačkog duha današnjice, nešto poput "kampanjskog učenja" kod srednjoškolaca... čeka da dođe kriza i onda se uključi u igru. Ili se ne uključi čak nikako ako nije njegov dan. To čekanje da nešto specijalno "klikne" i uklopi se je upravo slabost. To je možda i znak neke mentalne ljenosti koja pokušava da se provuće kroz meč sa što manje truda. Kad ne želimo ići u školu tada nas obično sve živo boli i muči i iznad glave nam je veliki crni oblak... i onda jel to postane hronično vremenom. Voljela bih da Đoković prevaziđe taj problem jer u njemu čući veliki talenat i mogao bi biti broj jedan, možda to ima veze i sa godinama ali ipak ne treba čekati, treba na problemima raditi odmah a ne odlagati ih...možda bi neki sportski mentalni trener pomogao, nešto poput sportskog pedagoga, jer u nama svima ostane neko dijete koje ne treba ubiti ali treba disciplinovati i iskristalisati njegovu nesigurnost i labilnost te otjerati blokirajuće elemente koliko je moguće. Svi igrači imaju momente pada koncentracije ali kod Đokovića nije samo to problem. I Tsonga je loše danas igrao i imao je sreću što Đoković ima loš dan, tako da i Tsonga bi mogao nešto mentalno poraditi na sebi također, ali Đoković ima i mučnine i bolove i patnje - to je već nešto vrijedno veće pažnje.

Sve ovo što sam napisala može biti suvišno ako pretpostavimo da igrači glume probleme u svojim mečevima jer se mečevi namještaju radi opklada - to bi bilo drugo objašnjenje za sve te neočekivane velike padove koji su misteriozni i neobjašnjivi - to bi mnogo lakše objasnilo sve. Možda nekad nekome više vrijedi da izgubi u meču nego da osvoji čitav turnir - mogućnosti za malverzacije su ogromne zahvaljujući postojanju sportskih kladionica i raznih drugih motiva. Naravno to bi značilo da svi igrači to čine, a nipošto jedan konkretan. To je samo jedna od opcija koja mi je uvijek bila u mislima neovisno o Đokoviću, jer svi oni nekad neočekivano igraju neobjašnjivo loše...

27.01.2010.

***My comeback***

Dugo me nije bilo na blogu, što zbog pokvarenog kompjutera, što zbog drugih belaja ali i radosnih trenutaka koji se ne provode na internetu Bilo je smijeha, bilo je plača, pa i usranih gaća (ma nije bilo usranih gaća ali se rimuje)

Obećala sam sebi da ću pisati blog i ne mogu sad odustati iako mi često i nije do pisanja, ipak uvijek se bolje osjećam kada napišem nešto na blog, kao da vrijeme ipak bolje utrošim kad pišem nego kad buljim samo pred tv-om. To je naravno subjektivno, jer objektivno gledajući, rijetko koji blog nije trošenje vremena uzalud osim ako je kreativni rad hehehe.

Mnogo toga se desilo otkako se nisam javljala, izdvojila bih slijedeće kao meni zanimljivo:

- Ex Yu države i bezvizni režim
- Kukanje bosanskih Hrvata o ugroženosti u BiH
- Komisija izabrala Vukašina Brajića za predstavnika BiH na Evroviziji
- Adnan Nezirov pobjednik muzičkog showa na Hayatu

A ono što mi je danas aktuelno definitivno je meč koji se upravo održava: Australian Open Đoković vs. Tsonga...


Možda nešto od navedenog prokomentarišem u slijedećim postovima...

27.05.2009.

Uncyclopedia - What The Fuc*in' Pedia?

Za one koji vole gubiti vrijeme (zar ne volimo svi?) evo jednog zanimljivog načina na koji sam naišla večeras - uncyclopedia ili možda unwikipedia - tu se možete izmotavati izvrčući istinu na smiješan način - što mnogi vole činiti i u situacijama koje bi trebale biti ozbiljne, nekima je to čak i životni poziv... uglavnom, da ne filozofiram EVO pa ko voli nek izvoli, a ako nemate želju da pišete možete čitati - ima smiješnih tekstualnih karikatura mnogih slavnih ličnosti...

25.05.2009.

Apatija

Kad se sunce sakrije i mi se skrijemo. Neki iza apatije a neki iza depresije. Ali znate šta - ovo pišem u 23:40h, dakle - zaboli me &#!!!&?*#!  za sve!


Stariji postovi

* TRN *
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


Poznati o svijetu i životu...



MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3638

Powered by Blogger.ba